FESTIVAL JEDNAKIH MOGUĆNOSTI
Iako je svaka peta osoba s nekim nedostatkom, a svaka deseta ima utvrđeno tjelesno ili osjetilno oštećenje, ljudi su u susretu s invalidima većinom zbunjeni. Nedovoljna upućenost u njihove potrebe i mogućnosti i predrasude ili strah od susreta s nepoznatim, sputava ih da slobodno komuniciraju i surađuju s osobama umanjenih fizičkih ili mentalnih sposobnosti.
U cilju razvoja svijesti o pravima i slobodama izoliranih društvenih skupina i doprinosa izjednačavanju njihovih mogućnosti s mogućnostima drugih građana, osmišljena je ideja o organiziranju manifestacije urbane kulture pod nazivom Festival jednakih mogućnosti.
Festival predstavlja osobe s invalidnošću koje, zajedno s estradnim i kazališnim umjetnicima, nastupaju u glazbeno-scenskom, filmskom i likovnom programu te športskim igrama. Svrha je Festivala pokazati stvaralačke mogućnosti izvođača programa na javnoj kulturnoj sceni, šireći poruku o tome da osobe s invalidnošću trebaju uživati ista prava i obveze poput drugih građana, te na taj način poticati donošenje mjera za njihovo ravnopravno sudjelovanje u razvoju zajednice.
Ideja je sazrijevala godinama, a temeljila se na činjenici da i osobe s invalidnošću mogu pokazati svoje vrijednosti na glazbenoj, dramskoj, sportskoj ili nekoj drugoj sceni, ali ih građanstvo nema prigode vidjeti jer na različitim manifestacijama pokazuju, uglavnom drugim invalidima, kako i oni znaju pjevati, glumiti, plesati ili slikati. Tek razvojem urbane kulture na početku 21. stoljeća invalidi su se izborili za svoj festival i počeli pridonositi javnom kulturnom životu i turističkoj ponudi u zajednici.
Festival se pet godina za redom održavao na Cvjetnom trgu dok se ovogodišnji šesti zbog proširivanja programa seli na Trg bana Josipa Jelačića. Na uličnom Festivalu potkraj svibnja svaki prolaznik može pogledati program koji izvode osobe s invalidnošću i uvjeriti se u njihova djela kojima, poput drugih umjetnika, postižu visoku vrijednost i zadivljuju publiku. Organizator Festivala i njegov idejni zaštitnik je Društvo tjelesnih invalida u Zagrebu.
Prvi se festival dogodio 17. i 18. svibnja 2002. zahvaljujući potpori Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj i moralnom pokroviteljstvu Grada Zagreba. Ideja za taj projekt pažljivo je razrađena, a rođenje neobičnog festivala na "krilima" entuzijazma sudionika snažno je odjeknulo u javnosti. Unatoč uspješnom početku, stjecajem nepovoljnih okolnosti i u nedostatku financijskih sredstava projekt je iznimno teško nastavljen. Međutim, zahvaljujući vjeri u vrijednost idejne zamisli i spasonosnoj potpori Grada Zagreba, drugi festival se ipak održao. Treći festival je osobit je po organizacijskom osloncu na vlastiti tim i dvadesetak stručnjaka okupljenih u Organizacijskom odboru Festivala. Opstojnost Festivala danas podupiru državna i gradska tijela uprave te mnoge javne institucije i darovatelji.
Festival je koncipiran u četiri tematske cjeline. Glazbeno-scenski program je sastavljen od dramskih, glazbenih i plesnih točaka koje su naizmjenično izvodile osobe s invalidnošću i estradni umjetnici. U filmskom se programu prikazuju dokumentarni filmovi o životu i radu osoba s invalidnošću.
Likovni program se sastoji od urbana skupna izložba likovnih radova na kojoj izlaže tridesetak autora različitih umjetničkih izričaja, povezanih tjelesnim oštećenjem kao zajedničkim obilježjem. Umjetnicima s invalidnošću pridružuju se i drugi slikari koji urbani prostor prihvaćaju i kao likovnu scenu. Likovni se radovi postavljaju na štandove i posebne stalke za izlaganje umjetnina na otvorenom prostoru, a promatrači uspostavljaju odnose prema i s radovima autora koji se predstavljaju bogatstvom stilskih, tematskih, izričajnih, generacijskih i drugih različitosti.
U svrhu popularizacije i približavanja invalidskog sporta građanstvu, održava se nesvakidašnje atraktivno događanje. Na sjedećoj odbojci te uličnoj košarci, hokeju i tenisu u invalidskim kolicima odigravaju se turnirska natjecanja između momčadi iz Hrvatske i za sada uglavnom iz Slovenije.
Na festivalu se organiziraju i rekreacijsko-sportske aktivnosti. Na poligonu s improviziranim zaprekama koje invalidi svladavaju u svakodnevnom kretanju izvodi se igra mobilnosti u kojoj javne osobe stječu dragocjena iskustva o životu osoba s funkcionalnim oštećenjem organa za kretanje te osjetila vida i sluha. Uz igru i razonodu građani se o potrebi prilagodbe okoliša osobama s teškoćama u kretanju.
Festival promatra više od 15.000 ljubitelja glazbeno-scenske i likovne umjetnosti. U 24 sata programa na trodnevnom Festivalu nastupa više od 900 izvođača iz zemlje i inozemstva, od kojih oko 600 osoba s invalidnošću. Oko 130 educiranih i za rad temeljito pripremljenih ciljanih studenata-volontera svake godine bitno pridonose ostvarivanju Festivala u njegovoj idejnoj zamisli.
Budući da ulični Festival prihvaćaju svi sudionici, a njegov program zaokuplja građansku i medijsku pozornost, odnosno da projekt redovito ostvaruje zadane ciljeve te osigurava scenu na kojoj će osobe s invalidnošću i ubuduće potvrđivati svoje vrijednosti, Festival opravdava svoje postojanje i nastavak projekta.
Milan Ožegović
